• Programska šema• Pregled programa• O nama• O CRI
Slušanje dnevnog programa 091118
više>>
China Radio International
Vesti iz Kine
Vesti iz sveta
 Politika
 Privreda
 Kultura
 Sport
 Društvo
• Dragi prijatelji, KRI počinje svoju redovnu emisiju za područje prethodne Jugoslavije...

Svet i Sport

Kultura

Muzički Predah

Nauka, obrazovanje i zdravlje

Putovanje po Kini

Kineske nacionalne manjine
(GMT+08:00) 2007-10-22 19:57:41    
Zemlja nam daje zlato

cri

Neki ljudi iz sela odlaze u gradove da se zaposle, dok neki drugi odlucuju da ostanu i da zarađuju obradjujuci zemlju.

Džang Tiangui?"Zemlja nam daje zlato. Zarađujem prodajuci susam, papriku i drugo povrce. Zar soja i kukuruz nisu novac??"

Vang Dedženg?"Od pšenice se proizvodi brašno, a kukuruz može da bude hrana za svinje."

Neki od stanovnika sela priključeni su na internet.

Vang Dedženg?"Priključivanjem na internet postale su mi dostupne sve informacije vezane za trgovinu svinjama i pšenicom."

Danas cemo upoznati nekoliko veoma visprenih seljaka. U narednim minutama slušaćete priču iz serije reportaža o seljacima iz Dengdžou pod naslovom ''Zemlja nam daje zlato''.

Kina je najveća poljoprivredna zemlja na svetu, a provincija Henan, u kojoj živi oko 100 miliona stanovnika, najveća je poljoprivredna provincija u zemlji. U Kini nema drugih podrucja koja su, poput provincije Henan, tako tesno vezana za zemlju.

Iako nije vreme za seoske poslove, 62-godišnji seljak Džang Tiangui ne odmara, nego šeta po polju. Žetva je u protekle dve godine bila veoma bogata, država je ukinula poljoprivredni porez i pružila novčanu pomoć seljacima kao podsticaj za obavljanje poljoprivrednih poslova. Deda Džang je veoma srecan zbog toga.

"Haha... srećni smo, imamo dovoljno hrane, a imamo i dovoljno novca. Ja sejem pšenicu, slatki krompir, pamuk, susam i kukuruz."

Iako će pšenicu znjeti sledećeg meseca, deda Džang je počeo da broji dane do kćerkinog povratka kući.

Deda Džang?"Moja kćerka radi u gradu, mesečno zarađuje 1800 juana. Dolazi kad je vreme žetve, a posle opet odlazi u grad. Haha... zaposlena je u jednoj tvornici prehrambenih proizvoda u Guangdžou."

Uobičajena pojava u Dengdžou je da mladi odlaze u velike gradove i tamo rade, a da se kuci vraćaju u sezoni poljoprivrednih radova. Prema nepotpunim statističkim podacima, više od 50 odsto mlade populacije iz sela je zaposleno u gradovima, a u pojedinim krajevima ovaj procenat je još viši.

Svake nedelje, deda Džang ide na seosku pijacu gde prodaje žitarice, susam, ljutu papriku i druge poljoprivredne proizvode. Seoska pijaca ima veoma važnu ulogu u životu seljaka, jer stanovnici sela zive dosta daleko jedni od drugih, pa mnoge potrepstine mogu tamo da kupe.

"Zemlja proizvodi zlato. Haha... Zarađujemo od prodaje pšenice koju sami uzgajamo. Zarađujemo takođe i od prodaje pamuka, susama, ljute paprike, soje i kukuruz, zar sve to nije novac?Zbog toga kažem da nam zemlja daje zlato."

"Iz zemlje raste zlato", mudro kaze četrdesetogodišnjak Vang Dengdženg. Iz Deng Džoua mnogi seljaci odlaze u gradove trzeci zaposlenje. U većini slucajeva odseli se cela porodica, pa ostaje puno zemlje koju nema ko da obradjuje. Vang Dedženg se dosetio da bi bilo dobro iskoristiti svu tu zemlju. Ideja je bila odlicna, ali godisnji troskovi za 40 hektara zemlje su iznosili 6000 juana. Vangu su, prisecajuci se teškoća sa kojima se susretao, zasuzile oči.

Vang Dedženg: Obisao sam sve rođake, prijatelje, ali niko mi nije izasao u susret. U cemu je bio problem? Bio sam siromašan, bojali su se da cu pobeci. Tada mi je zaista bilo veoma teško. Ah, ne zelim ni da se secam.

Vang Dedženg je trazio i dobio kredit od kreditne zadruge. Prve godine posejao je pšenicu, koja je dobro rodila. Sledece godine zasejao je susam, ciji su prinosi bili bolji od proslogodisnjih prinosa pšenice.

Vang Dedženg: Sejanje na velikim povrsinama uz upotrebu poljoprivredne mehanizacije moze doneti bogatstvo. Spreman sam da zasejem ma kako veliku povrsinu. Hvala zemlji! Pšenicu mogu prodati u mlin za proizvodnju brašna, a kukuruz može da bude hrana svinje. Zemlja je dobročinitelj koji nam daje život.

Obrada zemlje, potraga za poslom, odlazak u grad i povratak u zavičaj. Odakle im samo novac i ideje za sve to? Ko se brine o deci i starima? Ko je glavni u donosenju odluka?

Upoznajte život kineskih seljaka, poslušajte našu današnju priču iz serije reportaža ''Seljaci iz Dengdžou''.

Sto god nosi korist ima i svoje mane. Ukidanje poljoprivrednog poreza Vang Dengdžengu nije donelo nikakvu korist.

Vang Dedženg: Odluka o ukidanju poljoprivrednog poreza za mene je veoma loša informacija. A zašto? Sad seljaci traže svoje njive od mene.

Zbog ukidanja poljoprivrednog poreza veliki broj seljaka se iz gradova vratio u zavičaj. Površina zemlje koju je koristio Vang Dengdženg je smanjena za 25 odsto. Međutim, Vang je počeo da investira kapital zaradjen u proteklih nekoliko godina u svinjogojstvo i preradu brašna od pšenice.

Vang Dedženg: Sto više radim sticem više iskustva. Novac od prodaje pšenice sam investirao u gajanje svinja. Planiram izgradnju farme svinja.

Prošle godine Vang Dedženg je ulozio kapital u izgradnju fabrike za preradu brašna od pšenice i time rešio problem prerade pšenice. Posao je poceo da se razvija, pa je pozvao je dva sina da se vrate iz grada, i postavio ih na mesta upravnika svoja dva pogona. Vang se nada da ce njegova dva sina ostati u selu.

Kako bi mogao pratiti savremene tokove, Vang Dedženg je kupio kompjuter i priključio ga na Internet?Jeste da sporo kuca, ali on je ostrouman covek.

Vang Dedženg: Priključivanjem na Internet dostpune su mi sve informacije o trgovini svinjama i pšenicom.

U Deng Džou, mnogi su se seljaci, poput Vang Dedženga, obogatili koristeci resurse u svom zavičaju. Puno seljaka koji rade u gradovima je videlo šanse za zapocinjanje posla u zavičaju. Pre pet godina, Li Veidong, covek na pocetku tridesetih, prekinuo je desetogodišnji život i rad u gradu i vratio se u Deng Džou. On je iskoristio znanje steceno u fabrikama za proizvodnju i prerade hrane i novac koji je zaradio u gradu i otvorio nekoliko malih fabrika keksa.

Li Veidong: Video sam kako u gradovima drugi brzo napreduju i nije mi bilo svejedno. Nisam glup, znam i da zaradim. Sada imam više od 40 radnika, godišnja vrednost proizvodnje mojih fabrika iznosi oko 10 miliona juana, a godišnja dobit iznosi više od 3 miliona juana.

Deng Džou je jedna od najvecih zitnica u provinciji Henan i u celoj Kini. U Deng Džou postoje najbolji uslovi za prehrambeno-preradjivacku industriju i obilje radne snage.

Funkcioner mesne vlade Li Čaožui je rekao da regionalna vlada podstice seljake koji rade u gradovima da se vraćaju u Deng Džou i da svoja iskustva u radu i upravljanju iskoriste u svom zavičaju kako bi ubrzali razvoj privrede.

Liu Čaožui: Oko 400 hiljada seljaka iz Deng Džou je zaposleno u gradovima, a mnogi od njih zauzimaju rukovodeca mesta. Ako se oni vrate i karijeru nastave u Deng Džou, vlada će im dati finansijsku podrsku.

Li Veidong je otisao u grad i vratio se u zavičaj, gde je postigao uspeh. Njega privlaci jednostavan život u selu, ali je zbog ljubavi prema savremenim tokovima, u gradu je kupio stan i automobil.

Li Veidong: Stanujem u gradu. Lakse je doci do lekara. Uveče mogu da prošetam po parku sa svojom porodicom, večeram ili da se zabavam sa prijateljima.

Li Veidong sada radi u selu, a zivi u gradu.