 U Kini ulazimo u mjestašce Qingdao s malo više od 6 milijuna stanovnika. Qingdao je poznat po svojem pivu kojeg su za vrijeme kratkotrajne kolonizacije tu počeli variti Nijemci. Pivo je na svakom koraku i to je grad gdje možeš na ulici popit pivu već za 10 centi (veliko – razumije se). Znači, snovi svakog pivopije vode u Qingdao. Quingdao je obalni grad s bezbrojnim luksuznim hotelima, a obala nema kraja što je i dobro jer je i bez kraja potpuno zatrpana turistima, uglavnom domaćima.
Prva stvar koju sretneš uz željezničku stanicu je podzemni bazar koji nema kraja i gdje možeš nabaviti sve što ti treba, a i više toga što ti ne treba. Ali, s bazarom se shopping nikako ne završava. Qingdao ima i nekoliko velikih (čak i za kineske uvjete) robnih kuća gdje možemo dobiti svašta i više od toga. Najveća je Parkson, lanac hipermarketa i robnih kuća koji su u Kini jako popularni.
Fascinantan izlazak sunca
Već nakon jednog dana upoznavanja za Quingdaom i lokalnom kuhinjom put vodi dalje u Tai-ian, gradić sa samo nešto više od 5 milijuna stanovnika, ali bitan zbog svete gore Tai – shan, koja se diže iznad njega.
 Najfascinantniji na toj gori su izlasci sunca zbog kojih se masa turista penje već uvečer i spavaju na otvorenom u iznajmljenim vojničkim zimskim uniformama samo da bi taj izlazak sunca i dočekali. No, mi smo radije koristili suvremene metode transporta i popeli se do vrha uspinjačom, makar i onih šest tisuća i nešto stepenica ne bi bilo ništa posebno, ako bi se u spavaćim kolima bar mogli normalno odmoriti.
Kako god, na vrhu je bila magla i jedva smo zatekli nekoliko trenutaka kad nam je vjetar otkrio poneki vrh te najsvetije kineske gore.
Poslije povratka (ovaj put po stepenicama do pola puta – oko 3000 stepenica!!!) slijedilo je i slikanje u carskim odijelima i put prema Shaghaiu, gradu s preko 14 milijuna stanovnika, jednom od najsuvremenijih gradova na svijetu.
|
