Gospođa C-hering Lamo svako ujutro peva ovu njoj najomiljeniju pesmu. 80-godišnja Lamo živi u jednom gradiću u južnom delu Tibeta mirnim životom, i najviše voli da svoja osećanja izražava kroz pevanje pesama. Prema njenim rečima, pre 40 godina bila je rob u spahiluku feudalnog kmetstva, nazivana stokom koja zna samo da govori. U to doba nije mogla ni da zamisli da će jednog dana posedovati svoju zemlju i stado goveda i ovaca, čak postati jedan od rukovodilaca u mesnoj administraciji na Tibetu.

Sudbina gospođe C-hering Lamo nije retkost na Tibetu. Mada se nisu svi raniji robovi našli na rukovodećim položajima kao što je to bio slučaj sa pomenutom C-hering Lamo, u životima svih Tibetanaca je došlo do kolosalnih promena. U današnjoj emisiji, govorićemo vam kako je Tibet, oprostivši se sa feudalnim kmetstvom, ušao u socijalističko društvo.

Tibet se nalazi u jugozapadnom delu Kine. Sredinom prošlog veka tamo je vladalo feudalno kmetstvo. U takvom društvu vladala je unifikacija vlasti i religije. Tri feudalna gospodara, to jest aristokratija, mesne vlasti i visoko sveštenstvo (monasi) čiji je broj sačinjvao manje od 5 odosto od ukupnog broja stanovništva Tibeta, zauzimali su više od 95 posto ukupne površine zemljišta i sredstava za proizvodnju, dok kmetovi i robovi čiji je broj premašivao 95 posto od ukupnog broja, nisu imali ni slobodu ličnosti, a ni sredstava za proizvodnju. Šta više vladari su mogli da ih slobodno kupuju i prodaju.

Prvog oktobra 1949. godine zvanično je objavljeno osnivanje NR Kine. Prema «Zajedničkom programu» koji je imao karakter privremenog Ustava usvojenog uoči osnivanja nove Kine, pripadnici svih nacionalnosti su dobili ravnopravna prava i obaveze, odnosno kineska vlada je počela da sprovodi politiku nacionalne ravnopravnosti, nacionalnog jedinstva i nacionalne regionalne autonomije, kao i politiku slobode veroispovesti. 23. maja 1951. godine centralna vlada i mesna vlada Tibeta su potpisale u Pekingu «Sporazum o metodama mirnog oslobodjenja Tibeta». To je poznati sporazum od 17 tačaka, zahvaljujući čemu je Tibet oslobodjen na miran način.

Po mišljenju poznatog tibetanskog istoričara gospodina Pasang Vangdua, potpisivanje sporazuma od 17 tačaka je označilo istorijsku prekratnicu za Tibet. On kaže:

Mirnim oslobodjenjem Tibeta je očuvan državni suverenitet i teritorijalni integritet i ostvarena je ravnopravnost i jedinstvo pripadnika tibetanske nacionalnosti sa pripadnicima svih drugih nacionalnih manjina u zemlji.

Pasang Vangdu je dodao da je u Sporazumu jasno predviđeno da centralna vlada neće nametati svoja mišljenja o pitanju reformi na Tibetu. Tibetanska vlast treba da samostalno izvrši reforme i da putem konsultacija među rukovodiocima reši zahteve i predloge tibetskog naroda o pitanju reformi. Zato je u toku nekoliko godina posle mirnog oslobodjenja, na Tibetu i dalje vladao društveni poredak čiji je kostur bio sistem feudalnog kmetstva.