KRI: Šta je, po Vašem mišljenju, potrebno da uradi kineska vlada kako bi gradove u Kini učinila još boljim za život?
-Ja ne mogu reći da sam veliki stručnjak za kineske gradove, obišao sam ih tek nekolicinu. Ono što me impresionira u svakom slučaju jeste ono o čemu sam maloprije govorio, dakle, osjeti se da su ti gradovi planirani, osjeti se da se promišljalo u stvaranju i projektovanju takvih gradova. To je dobro, kineski gradovi imaju široke ulice, ostavljeni su prostori za narastanje populacije, za narastanje grada, za dinamičniju sredinu i to je karakteristika gotovo svih kineskih gradova, što je jedan veliki plus za budućnost kineskih gradova. Svugdje su velike zelene površine, znači mislilo se na zaštitu životne sredine, a to znači da takvi gradovi zadovoljavaju fiziološke potrebe čovjeka, o čemu sam već govorio. Čovjek mora da ima kvalitetnu životnu sredinu u kojoj se osjeća dobro. Džaba nam sve drugo, ako ne možemo zadovoljiti one osnovne potrebe, a to je kvalitetan život sa prirodom. Gdje god putujem po Kini pitam se da li bih mogao tu živjeti. Na mnogim lijepim mjestima mogao sam da zamislim sebe i svoju porodicu. To su urbane gradske sredine u kojima se čovjek može potpuno osjetiti zadovoljan i srećan, zato što zadovoljavaju one determinante o kojima smo maloprije govorili. Šta bi čovjek mogao savjetovati kineskim vlastima za bolji život u gradovima? Pa, živjeti u Pekingu, koji ima skoro 20 miliona stanovnika, a ne osjećati se stiješnjen, ne osjećati se u gužvi, veliki je uspjeh kineskih vlasti, koje su uspjele da na jedan takav način organizuju život u ovom gradu. Ulice su čiste, parkovi su svugdje dostupni, ima dovoljno prostora i za pješake i za bicikliste i za automobile. Naravno, teško je zadovoljiti sve potrebe, ali vidim da se ide ka još boljem, ka korištenju ekoloških automobila, korištenju zelenih tehnologija u transportu. Za ovo vremena koliko sam u Pekingu nisam primijetio da ima kriminalnih radnji zbog kojih bi se bojao za svoju djecu dok hodaju ovim gradom. Jednostavno, gradski oci u Pekingu vode veliku brigu o ovom gradu i iskazujem veliki respekt za njihov trud i rad. Naravno da uvijek može bolje, ali iz perspektive gradova iz kojih mi dolazimo, koji su mnogo manjih razmjera, a problemi stoje, mislim da nismo u poziciji da dajemo savjete.