KRI: Glavna tema EKSPO-a je ''Bolji grad, bolji život''. Kakav se grad, prema Vašem mišljenju, može nazvati idealnim za život? Koje su najveće teškoće i izazovi za ostvarenje cilja o izgradnji boljeg grada?
-Čovjek je kroz razvoj civilizacije svaki put odgovarao na ta pitanja i svaki put iznova, zavisno od tehnološkog napretka i društvenog uređenja u kojem je živio, pokušavao da odgovori na to pitanje i da stvori nove oblike i forme koje odgovaraju datom vremenu, uz tehnološke i društvene determinante određenog perioda. U svakom slučaju, svaka urbana sredina mora da bude mjesto gdje će se zadovoljiti sve potrebe čovjeka. Ako uspijemo napraviti harmoniju između svih čovjekovih potreba u jednoj urbanoj sredini, u gradu, onda je to grad kojem težimo. Šta su to potrebe čovjeka? Prije svega, fiziološke potrebe, čovjek u tom gradu mora da se osjeća dovoljno prijatno da bi tu mogao živjeti, znači klimatski, geografski, stambeni i drugi uslovi moraju odgovarati čovjekovim potrebama. Imamo potrebu za sigurnošću, da smo sigurni mi, naša djeca i imovina. To mora biti i grad u kojem ostvarujemo svoju egzistenciju, znači mjesto gdje možemo privrijediti i osigurati egzistenciju za svoju porodicu. Ima mnogo predjela koji su pusti, samo zbog toga što tu ljudi ne mogu da osiguraju egzistenciju za svoju porodicu koja im je potrebna ili negdje drugdje imaju bolju egzistenciju, pa zbog toga odlaze u neke druge predjele. Pored navedenih, čovjek ima i društvene potrebe. Ima potrebu da se susreće sa drugim ljudima, da bude priznat i poznat. Svako od nas ima potrebu da bude cijenjen u društvu i da ga društvo prihvata, jer je čovjek društvena jedinka. Ne smijemo zaboraviti ni na duhovne potrebe koje takođe moraju da budu zadovoljene. Sve nabrojano je tekstura različitih potreba koje trebaju da se protkaju, kako bi se upostavila harmonija jednog srećnog i lijepog života. Takav grad je idealan. Naravno, teško je doći do takvog grada, ali mislim da je budućnost u planiranju ovakvih gradova koji će zadovoljiti sve čovjekove potrebe. Do sada su gradovi najčešće nastajali stihijski, tamo gdje se mogla osigurati egzistencija. Mislim da, pogotovo u uređenim društvima, plansko izgrađivanje, plansko promišljanje, strateško planiranje gradova je jedna velika odgovornost vlasti i mislim da mnoge zemlje to rade na jedan vrlo kvalitetan način.
