Sveti Stefan, poznat i kao Stevanjdan, obiluje duhovnom i kulturnom važnošću među Srbima. Njegova slava, koja se obeležava trećeg dana Božića, 9. januara, prožeta je raznim običajima koji odražavaju duboko ukorenjenu tradiciju. Legenda o Svetom Stefanu povezuje ga sa apostolom Pavlom, a njegovo mučeništvo kamenovanjem, ga čini prvomučenikom. Ovaj dan ima poseban značaj u srpskom narodu, što se očituje u izgradnji brojnih hramova posvećenih ovom svecu.
- Danas je 3. dan Božića, Sveti Stefan, da li možda slavite ili idete negde na slavu?
- Danas ću ići, ali ne slavim.
- Da li znate koji su običaji vezani za današnji dan?
- Koliko ja znam ili kako sam učila od mojih, danas bi trebalo da se iznese slama iz kuće.
- A da li ste možda prezasićeni slavljima, s obzirom da je bila i Nova Godina, i ovo je 3. dan već Božića, da li vam je možda svega previše?
- Pa nekako su i dalje prazničnih dani, što se mene tiče i moje porodice, mi tek očekujemo slavlje, s obzirom da je srpska Nova Godina naša slava, tako da ćemo mi tek da slavimo.
- Danas treba da se iznese slama, ali tiho, kažu.
Običaji vezani za Stevanjdan uključuju iznošenje božićne slame iz kuće, koja se zatim stavlja na rodno drvo, kako bi donela napredak domaćinstvu. Fascinantno je da se ova radnja izvodi ćuteći, kako se ne bi čulo da Božić odlazi, a žene obavezno preuzimaju tu ulogu.
Pored kućnih običaja, Stevanjdan je i prilika za slavlje među Srbima. Šali se da je ova slava škrtica, jer gosti dolaze siti nakon Božićnog slavlja. Zanimljivo je i to što je Sveti Stefan bio krsna slava dinastije Nemanjića, čiji su vladari često dodavali ime Stefan uz svoje.
U suštini, Stevanjdan predstavlja spoj duhovnosti, tradicije i zajedništva među Srbima, čineći ga važnim momentom u kalendaru i izvorom ponosa na bogatu kulturnu baštinu.