Tokom 70-ih i 80-ih godina prošlog veka, Džengding u severnoj kineskoj provinciji Hebei bio je poznat kao okrug koji je ostao siromašan, uprkos visokom nivou proizvodnje žirtarica. Iako je prinos žita po jednom mu (0,067 hektara) prelazio 500 kilograma, ljudi u Džengdingu su bili osiromašeni. Kako se okrug izvukao iz ekonomske neprilike, suočavajuči se sa ovom neravnotežom između proizvodnje i lokalnih uslova?
Od 1982. do 1985. godine, Si Đinping je bio zamenik sekretara, a potom i sekretar partijskog komiteta okruga Džengding. Koristeći prednosti lokalnih karakteristika i okolnosti, Si je 1984. godine predložio razvoj različitih načina rada i stvorio „poluprigradsku” ekonomiju, što je poboljšalo životni standard lokalnog stanovništva i ukupne ekonomske uslove okruga.
Pripremila: Danka Savić Ostojić