Šangajska organizacija za saradnju je nastala 14. jula 2001. godine tokom susreta između Kine, Rusije, Kazahstana, Kirgistana i Tadžikistana. Lideri pomenutih pet zemalja su na 6. sastanku u Šangaju primili u članstvo Uzibekistan. Dana 15. jula prvi su se put sastali lideri ovih šest zemalja i potpisali „Deklaraciju o osnivanju Šangajske organizacije za saradnju", čime je službeno označeno pokretanje te organizacije.

Premijeri zemalja članica Šangajske organizacije za saradnju su u septembru 2001. godine pripremili prvi sastanak, na kojem su službeno utvrdili mehanizam redovnih sastanaka premijera šest zemalja. U julu 2002. godine je održan drugi samit te organizacije, na kojem je potpisana „Povelja Šangajske organizacije za saradnju", čime je ova organizacija priznata po međunarodnim zakonima.

Površina zemalja članice Šangajske organizacije za saradnju iznosi preko 30 miliona kvadratnih metara, a obuhvata jednu četvrtinu svetske populacije. Službeni jezici ove organizacije su kineski i ruski.

Principi rada Šangajske organizacije za saradnju su „uzajamno poverenje, zajednička korist, ravnopravnost, konsultacije, poštovanje različitih kultura, zajednički razvoj", a osnovni moto je „Ostati nesvrstan, ne konfrontirati se sa drugima".

Šangajska organizacija za saradnju je od 2004. godine uvela mehanizam posmatrača. Na četvrtom samitu iste godine Mongolija je prihvatila kandidaturu posmatrača, a Pakistan, Iran i Indija su postale posmatrači sledeće godine.

Od osnivanja Šangajske organizacije za saradnju, zemlje članice su neprekidno jačale međusobnu saradnju u oblasti bezbednosti, privrede, kulture, vojske, zakonodavstva i drugih.

Šangajska organizacija za saradnju je prva međunarodna organizacija koja je osnovana u Kini i u čijem nazivu se nalazi naziv kineskog grada. Vodeći organ te organizacije je Poverenstvo lidera zemalja članica, koje se sastaje jednom godišnje. Osnovni mehanizam za koordinaciju Šangajske organizacije za saradnju jeste Poverenstvo koordinatora zemalja članica. Organizacija ima i dva stalna organa, a to su Sekretarijat u Pekingu i Regionalna uprava za borbu protiv terorizma.