1864. - Umro je srpski jezički i pravopisni reformator Vuk Stefanović Karadžić, jedna od najznamenitijih ličnosti srpske kulture, tvorac novog pravopisa i književnog jezika. Napravio je preokret u srpskoj literaturi - ona je od njegovog vremena dobila izrazito narodno i nacionalno obeležje. Na "Književnom dogovoru" srpskih i hrvatskih kulturnih radnika u Beču 1850. dopustio je da štokavski dijalekt srpskog narodnog jezika postane jedinstven književni jezik oba naroda, što je verovatno njegova životna greška, ali je u vreme uzleta ideje bratstva južnoslovenskih naroda bilo veoma teško predvideti posledice takve širokogrudosti. Osnovnu pismenost učio je u selu kod rođaka trgovca, potom u školi u Loznici i u manastiru Tronoša. U Prvom srpskom ustanku bio je pisar vojvode Ćurčije, zatim učitelj u Beogradu i carinik na Dunavu kod Kladova. Posle propasti Prvog srpskog ustanka 1813. i odlaska u Beč, počeo je da sakuplja narodne pesme i umotvorine i da radi na srpskom jeziku i pravopisu. Ubrzo je izdao prvu zbirku narodnih pesama i "Pismenicu" (gramatika), a 1818. "Riječnik". Pisao je i istorijska svedočanstva, bavio se etnografijom, organizovao istraživanja u svim jugoslovenskim zemljama i vodio ogromnu prepisku. Borio se protiv samovlašća kneza Miloša Obrenovića i jakog fronta protivnika reforme jezika. Uređivao je almanah "Danicu" i nastojao da Evropu upozna sa srpskim narodnim blagom i prošlošću. Gigantskim radom (njegovo delo je sabrano u 39 tomova), za koji bi timovima naučnika i kulturnih radnika bile potrebne decenije, stekao je mnoge pristalice, ali i protivnike. Prijatelje je našao u najistaknutijim umovima Evrope, učinio je da srpske narodne pesme, kultura i istorija ostanu poznate širom Evrope, a ugledni Univerzitet u Jeni proglasio ga je počasnim doktorom. Njegove reformatorske ideje odnele su odlučujuću prevagu 1847, kada su izašle "Pesme" Branka Radičevića, dokaz da se "Vukovim jezikom" mogu pisati i umetnička dela, a Đuro Daničić je delom "Rat za srpski jezik i pravopis" dokazao da su Vukove jezičke postavke opravdane. Cela epoha - razvijeni srpski romantizam - bila je pod njegovim uticajem. Njegovi posmrtni ostaci preneseni su 1897. iz Beča u otadžbinu i, uz Dositeja Obradovića, počivaju ispred Saborne crkve u Beogradu.
1876. - U Srbiji je osnovano Društvo Crvenog krsta, nepunih 13 godina posle Prve međunarodne konferencije Crvenog krsta u Ženevi. Akciju je pokrenuo mladi vojni lekar Vladan Đorđević, a za prvog predsednika izabran je mitropolit Mihajlo. Dva meseca kasnije, Društvo je postalo član međunarodnog Crvenog krsta.
1882. - Srbija i SAD su zaključile trgovinski sporazum i konzularnu konvenciju, čime su uspostavljeni diplomatski i državni odnosi dveju zemalja. Sporazum i Konvencija i sada su na snazi.
1928. - Žena pod imenom Anastasija Čajkovski stigla je u Njujork tvrdeći da je ona najmlađa ćerka ruskog cara Nikolaja Romanova (ubijenog zajedno sa porodicom 1918. godine). Dočekao ju je Gleb Botkin, sin porodičnog doktora kraljevske porodice, koji je potvrdio njen identitet iako se između 1918 i 1928. pojavljivalo više devojaka sa istom pričom. Tretirana je sa uvažavanjem tokom boravka u SAD i bila je viđena na svim značajnijim društvenim događajima i svečanostima. Ana Anderson (pseudonim koji je kasnije koristila) ubrzo je započela pravnu bitku kako bi joj se priznao identitet Anastasije Romanov. Ta borba na sudu trajala je do 1970. godine, kada je izgubila poslednju parnicu. Kasnije je DNK analizom utvrđeno da je njen pravi identitet Frančeska Šanskovska i da je sve bila jedna velika podvala (iako je istom analizom utvrđeno da u grobnici u kojoj je ležala carska porodica nedostaju tela jedne od ćerki i princa Alekseja). Ceo ovaj događaj inspirisao je sredinom 50-ih producente da naprave filmsku verziju u kojoj je Anastaziju glumila Ingrid Bergman, koja je za to dobila i Oskara.
1937. - U izdanju Beogradske knjižare i izdavačke kuće Gece Kona izašao je "Leksikon stranih reči i izraza" Milana Vujaklije, delo značajno za srpsku kulturu.
1952. - Posle duge bolesti, umro je engleski kralj Džordž VI iz dinastije Vindzor, otac sadašnje engleske kraljice Elizabete II. Stupio je na presto u decembru 1936. posle abdikacije svoga brata Edvarda VII. Za vreme Drugog svetskog rata, Džordž je radio na dizanju morala u narodu, posećujući bombardovane oblasti i držeći govore u ratnim zonama.
1958. - Na minhenskom aerodromu, pri povratku iz Beograda, u avionskoj nesreći život je izgubilo 23 putnika, među kojima i osam fudbalera jedne od najslavnijih generacija Mančester junajteda, poznatih kao "Bezbijeve bebe". Mančester junajted prethodno je gostovao u Beogradu zbog utakmice sa Crvenom zvezdom, a ova nesreća je stvorila neraskidive veze dva velika kluba.
1999. - U zamku Rambuje kod Pariza počeli su pregovori na kojima je jugoslovensku delegaciju predvodio potpredsednik vlade Srbije Ratko Marković, a šiptarsku - vođa terorističke oslobodilačke vojske Kosova Hašim Tači.
|