Pripremila: Tatjana Soldat

U vrijeme kada sam ja odlučila da studiram kineski jezik Kina je bila nepoznata, tajanstvena strana zemlja, o kojoj se samo slušaju priče. O Kini smo učili iz udžbenika istorije, kulture i umjetnosti, gledali smo filmove Brus Lija i pravili se da znamo kineski kung-fu. U vrijeme kada sam prvi put doputovala u Kinu bilo je vrlo malo naših ljudi. Danas su sasvim drugačija vremena, srpska dijaspora je svakim danom brojnija, pa me nije mnogo iznenadilo kada mi je nedavno jedan mladi Kinez putem mikrobloga postavio pitanje: ''Šta znači: govori srpski da te ceo svet razume?''

U Pekingu danas živi i radi nemali broj Srba iz Srbije, Bosne i Hercegovine i Crne Gore. Mnogi od njih nikada nisu ni sanjali da bi jednoga dana mogli biti stanovnici glavnog grada najmnogoljudnije zemlje svijeta, a jedan od njih je i Borislav Bobot. Rođen je 1973. godine u Sarajevu, a od 1996. godine je živio u Herceg-Novom. Nekim neobičnim spletom okolnosti 2000. godine obreo se u Pekingu. I ostao.

Polako se prilagođavao na kinesku kuhinju, na gužvu na ulicama glavnog grada Kine i obilazio kulturno-istorijske znamenitosti. Kaže da mu je u najdubljem sjećanju ostala posjeta svjetskom čudu zvanom Kineski zid. Pored toga, Borislav Bobot često posjećuje utakmice na Radničkom stadionu, a kao ljubitelj fudbala, u Pekingu je postao i vatreni navijač kluba ''Guoan''.