Izveštaji iz Srbije i Republike Srpske, odnosno Bosne i Hercegovine, govore da je rod šljive ove godine odličnog kvaliteta, ali da je glavni problem ponovo niska cena. O ovogodišnjem rodu šljive danas razgovaramo sa mr Brankom Popovićem, naučnim saradnikom Instituta za voćarstvo u Čačku.

Iako se finiš berbe šljiva tek očekuje, proizvođači negoduju zbog najave niske otkupne cene koja je znatno ispod 10 dinara za kilogram, javila je srpska državna televizija. Zadovoljni će biti samo oni koji osuše veći deo roda.

Oni koji imaju sušare ne moraju toliko da brinu o ceni. Najveći otkupljivači u valjevskom kraju kažu da da će otkupiti znatne količine za preradu.

Iako je bogat rod šljive u valjevskim i podgorskim selima savio grane, mnogi proizvođaci su zabrinuti, jer su u dilemi da li će moći da prodaju svu svežu šljivu i isplatili li se to po ceni od oko desetak dinara ili manje za kilogram.

Veliki prerađivaci u ovom kraju, među najvećim u Srbiji, planiraju da otkupe po nekoliko hiljada tona sveže šljive. U Zemljoradničkoj zadruzi "Pecka" planiraju rekordnu proizvodnju od oko hiljadu tona suve šljive.

Asocijacija proizvođača za profitabilnije šljivarstvo

"Iako imamo veliki kapacitet mi ne možemo da osusimo za mesec dana 500 tona suve šljive zato planiramo da kupljene šljive zamrzavamo u hladnjači, kako bismo produžili sezonu sušenja, izjavio je za RTS direktor ZZ ,,Pecka" Živojin Plavšić.

Takav način prerade šljive uz mogućnost organizovanog izvoza većih količina, rešenja su za profitabilnije šljivarstvo. Jedna takva ideja promovisana iz Valjeva osnivanjem Srpske asocijacije proizvođača, prerađivača i izvoznika suve šljive, još nije naišla na veću podršku.

Prema rečima Čede Nikolića iz beogradske "Agrane", razlog za osnivanje Asocijacije je da sitni proizvođači ne moraju da traže kupce po svetu. "Asocijacija treba da nađe kupce, da izvoz krene preko jedne ruke, da ne bismo međusobno konkurisali i obarali cenu", dodaje Nikolić.

Veliko interesovanje kupaca za srpsku suvu šivu i pred ovu sezonu, uprkos problemima većine proizvođača, potvrda je da se uz bolju organizaciju prerade i izvoza, Srbija može ponovo značajnije vratiti na stara tržišta.

Cena muči i proizvođače šljive u Republici Srpskoj. Podmajevički šljivari su ove godine ostali bez mogućnosti za plasman svojih proizvoda na tržište Ruske Federacije, na koje su izvozili prethodne tri godine, upozorio je, kako prenosi Srpska novinska agencija, direktor Udruženja "Eko-voće" Darko Milošević početkom ovog meseca.

"Godina je nezapamćeno rodna, a šljiva kao naš standardni proizvod nije imala prolaz na rusko tržište, pa se dosta poljoprivrednih proizvođača preorjentisalo i svoje proizvode plasiralo na zahtevnije evropsko tržište", kaže Milošević.

On podseća da ni šljiva iz Srbije, kao ni iz drugih šljivarskih krajeva Srpske, nije prošla ove godine na rusko tržište, kao što ni za breskvu i nektarine nije bilo prilike za izvoz u tu zemlju.

"Došlo je do začajnog pada kupovine i svi mi koji smo u lancu proizvodnje osetili smo to dobro na svojoj koži. Cena je drastično pala – maksimalna cena za šljivu po kilogramu bila je 60 feninga", napomenuo je Milošević i dodao da se šljiva prodaje i za 15 do 20 feninga na kvantaškim pijacama u Republici Srpskoj. Za jednu gajbicu od 10 kilograma dobiju od 2,5 do tri konvertibilne marke."

Na području opštine Ugljevik ove godine prizvedeno je oko 5.000 tona šljive. Kako tvrde voćari Podmajevice, oni sami mogu da podmire potrebe cele BiH.

"Šta je, međutim, sa drugim voćarskim viškom, Dobojem, ili šljivom u Federaciji BiH, u Gradačcu, regionima koji imaju veliku proizvodnju, a imaju danas problem kao i mi", zapitao je Milošević.

Voćarima podmajevičkog i majevičkog kraja ostaje da u narednom periodu obave značajne pripreme za tržište na koje žele da plasiraju svoj proizvod, konstatuje Srpska novinska agencija – pre svega za EU i da obezbede Evro GAP HASSAP sertifikat , jer bez toga im neće biti otvorena vrata za izvoz.

Važan je i sortiment koji, kako kažu, treba menjati, te izbeći da "imaju šljivu kad i svi u Evropi".

Šljiva je rodila svugde, ne samo u Srbiji i Srpskoj – u Mađarskoj, u Austriji i Njemačkoj, Srbiji, delu Federacije BiH. Riječ je, prema informacijma kojima raspolažu u "Eko voću", o nezabeleženo velikom rodu zbog čega je i došlo do zasićenja tržišta i do problema s plasmanom u Rusiju.

"Rusi su iz nekog razloga savim prestali ili počeli manje da kupuju šljivu", kaže Darko Milošević i podsjeća da svi u EU štite svoj proizvod, što u Republici Srpskoj, napominje, nije slučaj.

On podseća da je trogodišnji izvoz na rusko tržište podstakao proizvođače u Ugljeviku na proširenje proizvodnje, u nove investicije i podizanje novih zasada.

Plasman iz Republike Srpske, odnosno BiH u Rusiju ove godine opterećen je prelevmanom od 10 evro-centi, što poskupljuje ovaj proizvod prema ruskom kupcu u maloprodaji. U Srbiji tih prelevmana nema i čim tamo šljiva počne da sazreva, Rusi prelaze na njihovo tržište.

"Mi se polako okrećemo tržištu EU i standarde koje ona diktira polako uvodimo u proizvodnju", tvrdi Milošević.

Na području ugljevičke regije ima više od 800.000 sadnica raznog voća, prvenstveno šljive, a u posljednje dve godine zasad je proširen sa oko 50.000 sadnica. Godina 2012. bila je povoljnija za šljivare, a cena šljive bila je od 80 feninga do 1 konvertibilnu marku po kilogramu.

Zadnje tri godine šljiva iz majevičkih sela Tutnjevac, Puškovac i Korenita kod Ugljevika izvozila se na rusko tržište.

Voćari kažu da je siguran plasman bio najbolji podsticaj za rad. Samo u prošloj godini meštani ovih sela isporučili su 600 tona šljive u Rusiju, zaradivši 420.000 KM.

U Kolubarskom okrugu ima više od milion stabala šljive. Berba je počela u nižim predelima, dok će u višim, u Podgorini, na području Osečine startovati krajem avgusta. Saša Radosavljević, direktor Direkcije za poljoprivedu grada Valjeva, doskorašnji predsednik Udruženja voćara ovog kraja i specijalizant iz oblasti voćarstva po metodologiji Instituta iz Padove u Italiji, smatra da je neophodno da se proizvodnja šljive podigne na viši nivo, prenose beogradske Večernje novosti.

- Srbija konačno treba da odluči hoće li šljivu da uvrsti u strateški proizvod, jer bi joj takav status omogućio kvalitetniju zaštitu tokom svih ciklusa - kaže Radosavljević. - To podrazumeva da se na period od pet do 10 godina utvrdi minimalna zagarantovana otkupna cena. Ni proizvođači ne mogu da sede skrštenih ruku, moraju da cene svoje voće, primenjuju agroteničke mere, da šljivu ne mlate, već da je tresu, obavezno tretiraju. Niko neće da jede voćku u kojoj je crv. Bitno je i da se proizvođači udruže, kako bi se postigle količine za koje će se zainteresovati domaći i strani kupci.