Crveni čaj điu ću hong mei, na srpskom jeziku „crvena šljiva" i zeleni čaj sji hu long đing, poznati su i kao dva bisera s područja jezera Sji Hu, područja poznatog po uzgoju čaja. Long đing je sličan žadu, a điu ću hong mei je kao ahat, odnosno „crveni žad".

Điu ću hong mei sadi se u području Džou Pu, u blizini grada Hangdžou. Čisto prirodno okruženje i obale reke Ćien Tang pogoduju sadnicama čaja.

Crveni čaj điu ću hong mei ima istoriju dugu više od 160 godina. Prema legendi, tokom perioda Tai ping tian guo, od 1851. do 1864. godine, seljaci iz provincije Fu Đin prelazili su u Hangdžou, u koji su i doneli tradiciju sadnje i pripreme čajeva.

Điu ću hong mei daje svetlu notu čaju i dubok ukus crvene šljive, pa je zatio i prozvan biserom među crvenim čajevima. Kao predstavnik crvenog čaja, sorta điu ću hong mei dobila je zlatnu nagradu na ekspo izložbi 1915. godine u Panami. Nakon toga je dobila nagradu i 1926. godine u Filedelfiji (SAD), ali i u samom Hangdžou 1929. godine.

Zbog japanske agresije, sadnice čaja điu ću hong mei bile su ugrožene, ali je poslednjih godina, zahvaljujući bumu crvenog čaja u Kini i inostranstvu, ova sorta dočekala svoje zlatne dane. Godine 2011, distrikt Sji Hu u gradu Hangdžou i Grupa čaja u provinciji Dže Điang formirali su Kompaniju „Điu ću hong mei", čiji je zadatak istraživanje čaja i širenje tržišta. Istovremeno, vlada distrikta Sji Hu počela je da radi na administrativnoj zaštiti ove vrste čaja. Pored toga, Akademija za istraživanje čaja điu ću hong mei i Centar za kulturu čaja ove godine biće otvoreni za javnost.