Komunistička partija Kine u mojim očima

2021-05-24 16:55:51
Share:

piše: Dr Ivona Lađevac, načelnica Centra za studije „Pojasa i puta“, Institut za međunarodnu politiku i privredu

Poput drugih zemalja, i Kina je prošla kroz previranja XX veka, uključujući i razaranja dva svetska rata. Međutim, za razliku od drugih zemalja, Kina je ostvarila zadivljujući skok napred, skok koji ju je odveo u društvo visoko razvijenih zemalja. Taj veliki podvig rezultat je višedecenijske istrajnosti i nepokolebljive volje da se zemlja razvije i iz siromašne zemlje u razvoju transformiše u vodeću ekonomsku silu i uticajnog aktera na globalnoj sceni.

Ova duboka transformacija dogodila se nakon proglašenja NR Kine, pod vođstvom Komunističke Partije Kine. Plan za razvoj, koncept „zajedničkog prosperiteta“, zasnovan na paralelnom traženju puta za smanjenje siromaštva kroz planski ekonomski sistem, poljoprivrednu saradnju i industrijsku modernizaciju, postavio je Mao Cedung, lider prve generacije.

Znajući da je to jedini ključ za prosperitet, Mao se prvenstveno usredsredio na smanjenje siromaštva. Vođen time, postavio je prioritete i definisao glavne aspekte: 1. istrajavanje na socijalizmu kao garanciji za smanjenje siromaštva, 2. zajednički prosperitet kao cilj smanjenja siromaštva i 3. oslobađanje i razvoj proizvodnih snaga. Upornost u socijalizmu, prema Maou, bila je osnovno rešenje za kineski problem siromaštva. Stalno je ponavljao da se „većina kineskih seljaka može osloboditi siromaštva, poboljšati životne uslove i izdržati nacionalne katastrofe samo kroz jedinstvo u socijalizmu“.

Decenije koje su usledile, pokazale su da je Mao bio u pravu. Dokazano je da su ideološki i politički pristupi u razvoju ekonomije bili ključ za uspešnu mobilizaciju društvenih snaga za aktivan doprinos ublažavanju siromaštva.

Vreme za najširu mobilizaciju sazrelo je na Trećem plenarnom zasedanju 11. Centralnog komiteta KPK, održanom u decembru 1978. U tom trenutku Kina je ušla u novu fazu u kojoj su se kriterijumi za ocenu uspeha reformi prebacili sa političke ideologije nacije na pragmatizam.

Bilo je to vreme kada je Kinu predvodio Deng Sijaoping, razboriti i „dalekovidi realista“, koji je tvrdio da „sve dok lovi miševe, nije važno da li je mačka crna ili bela“. Deng je zastupao ideju da na polju ekonomije kineska vlada treba da omogući regijama, preduzećima, radnicima i seljacima da svojim radom ostvaruju više prihoda, a time i bolje uslove života. Deng je istakao da je „priroda socijalizma oslobađanje i razvoj proizvodnih snaga, uklanjanje eksploatacije i polarizacije, a na kraju i postizanje zajedničkog prosperiteta“.

Mada su postignuti značajni rezultati, borba protiv siromaštva je nastavljena. Tako su 1994. godine Centralni komitet KPK i Državni savet proglasili „Nacionalni osmogodišnji plan za smanjenje siromaštva“. Centralni komitet, koji je vodio Đijang Cemin, dalje je poboljšao ideološki sadržaj i sistem rada za smanjenje siromaštva integrišući smanjenje siromaštva i razvoj u nacionalne razvojne strategije i duboko se baveći određenim pitanjima kao što su standardi, sadržaji i subjekti smanjenja siromaštva.

U periodu koji je usledio, Centralni komitet KPK, predvođen Hu Đintaom, postavio je još veće zahteve za smanjenje siromaštva i razvoj. Hu Đintao je naglasio da je za ublažavanje siromaštva i razvoj važno sprovođenje koncepta „orijentisanog na ljude“.

Pravac razvoja za sledeću deceniju određen je na 18. nacionalnom kongresu KPK. Ublažavanje siromaštva i razvoj kao srž celokupne strategije razvoja postavio je generalni sekretar Si Đinping. Vlada, pod liderstvom KPK, je ponovo uložila napore u postizanje izuzetno važne strateške misije: izgradnju umereno prosperitetnog društva. Ova misija je integrisana u plan „Pet u jednom“ i u „sveobuhvatni“ strateški raspored za donošenje odluka. Plan „Pet u jednom“ uspostavio je odnos uzajamne podrške sa sveukupnom socijalističkom modernizacijom, uključujući izgradnju ekonomskih, političkih, kulturnih, socijalnih i ekoloških sistema, dok je „sveobuhvatni raspored“ podrazumevao izgradnju umereno prosperitetnog društva, produbljivanje reformi, unapređenje vladavine zakona i strogo upravljanje Komunističkom partijom Kine. Bio je to početni korak o sprovođenju Si Đinpingove ideje o iskorenjivanju siromaštva, poboljšanju egzistencije ljudi i postizanju zajedničkog prosperiteta, početni korak ideje koju danas poznajemo kao „Misao o socijalizmu sa kineskim karakteristikama za novo doba“.

I za Partiju i za narod, „Misao o socijalizmu sa kineskim karakteristikama za novo doba“ Si Đinpinga postala je dominantan vodeći princip. Ako bismo je analizirali, primetili bismo da je duhovno inspirisana konfucijanizmom, da poseduje Maoovu revolucionarnu odlučnost i Dengov reformski pristup. Kao takva, sazdana je od 14 glavnih principa koji zahtevaju potpunu i duboku reformu, nove ideje o razvoju, apsolutni autoritet stranke nad narodnom vojskom, harmoničan život čoveka i prirode, „jednu zemlju, dva sistema“ i ponovno ujedinjenje sa maticom.

Pod snažnim vođstvom Centralnog komiteta KPK i Državnog saveta, koordinisanog rada Vodeće grupe za smanjenje siromaštva pri Državnom savetu, praćenih aktivnom saradnjom lokalnih samouprava i učešćem društva, Kina je postigla „neviđena dostignuća“ u brzom ekonomskom rastu i ublažavanju siromaštva. Čak šta više, Kina ima prestižni status prve zemlje u razvoju na svetu koja je postigla cilj ublažavanja siromaštva postavljen Agendom održivog razvoja UN-a do 2030. Postizanjem tog cilja pre 10 godina. Kina se pokazala vodećom u smanjenju siromaštva na globalnom nivou.

Kinesko iskustvo u ublažavanju siromaštva, pod nepokolebljivim vođstvom KP Kine, može biti zvezda vodilja drugim zemljama zajedno sa kineskom poslovicom: „Ne bojte se sporog rasta, bojte se samo stajanja u mestu“.