Kritični sektor reke Jangce koji protiče kroz provinciju Sečuan, grad Čongćing i provinciju Hubei, odnosno kroz tri krisuse Jangcea, se zove Čuanđiang i dug je više od hiljadu kilometara. Nekada je ovaj sektor bio glavni plovni put rečnog saobraćaja kojim se roba dopremala do provincije Sečuan. U to doba, kada su drveni čamci plovili uzvodno ili kroz kakav plićak ili brzak, tegljači su bili tu da povuku čamac pomoću užadi. Da bi što bolje uskladili pokrete i snažnije vukli, tegljače je oduvek sokolila pesma. Vremenom je tako nastala specifična radna pesma na obali Čuanđianga, a onda je ta pesma tegljača postala deo prve grupe na listi nematerijalne kulturne baštine Kine, koju je objavilo Ministarstvo kulture krajem 2005. godine.
Osamdesetogodišnji Tao Peng je rođen u porodici tradicionalnih tegljača koji rade na obali Čuanđiang.
Stari Tao je 1949. godine upisao pozorišnu školu „Džonghua" u gradu Čongćinu. Direktor škole ga je podstakao da pesme Čuanđiang preradi za pozorišne predstave i istakao potrebu da se nauče pesme radnih ljudi. Tako je Tao napisao knjigu „Pesme tegljača Čuanđianga" koje su bile prerađene za pozorišne predstave.