U kineskoj Guangsi-džuanskoj autonomnoj pokrajini u vreme praznika ili vršenja religijskih obreda još uvek postoji običaj udaranja u bronzan bubanj. Bronzani bubanj sa donje strane nije zatvoren, ''stomak'' bubnja je prazan, dok je gornja površina veoma lepo ukrašena. Bronzani bubanj je nastao u drugom veku pre naše ere. Običaj udaranja u bronzani bubanj u pokrajini Guangsi je 2006. godine uvršćen u listu kineske nematerijalne kulturne baštine na državnom nivou.
Na celom svetu postoji više od 2400 bronzanih bubnjeva, od toga u Kini je sačuvano 1400, a u pokrajini Guangsi preko 900, pa je zbog toga pokrajina Guangsi nazvana „zavičajem bronzanih bubnjeva.
Najveći bronzani bubanj koji su napravili pripadnici nacionalnih manjina u pokrajini Guangsi se čuva u Etnološkom muzeju Guangsi. Ovaj bronzani bubanj je napravljen u obliku presečene kupe. Prečnik gornje površine bubnja iznosi oko 2 metra, a donje površine 2,3 metra, bubanj je visok jedan metar, a težak tačno hiljadu i četiri kilograma.
Dva brata Vej, pripadnici nacionalnosti Maonan iz pokrajine Guangsi su za 50 dana od bronze izlili ovaj bubanj povodom svečanog obeležavanja 50. godišnjice osnivanja Guansi-džuanske autonomne pokrajine.
U Etnološkom muzeju Guansi nalazi se kolekcija od oko 300 bronzanih bubnjeva, najveća na svetu. Tu je sačuvan i bubanj sa ornamentima oblaka i munje, čiji prečnik površine za udaranje iznosi 165 santimetara, a težak je 300 kilograma. Ovo je do sada najveći iskopani bronzani bubanj.
Priča se da je ovaj bubanj u vreme dinastije Ćing iskopan u području sreza Bej Liu. Tada su izvršene pripreme da se ovaj bubanj premesti na drugo mesto, ali se tokom transporta konopac kojim je bio vezan bubanj pokidao. Nikome nije bilo jasno zašto je konopac pukao, pa su onda, nakon proricanja, odlučili da bubanj ostave u tom području. Vidovnjaci su rekli da bubanj ne želi da napusti to područje, pa su ga ostavili u hram Šui Čong.
Pedesetih godina prošlog veka taj isti bronzani bubanj je dopremljen u Naning, admionistrativni centar pokrajine Guangsi i pohranjen u Pokrajinskom muzeju, a prošle godine je premešten u Etnološki muzej provincije Guangsi.
Bronzani bubanj je važan deo nacionalne kulture ove pokrajine. Za pripadnike narodnosti Džuang i Jao u vreme praznika, na svadbama i sahranama udaranje u bronzani bubanj je deo obaveznog ceremonijala. Tada se evociraju uspomene na pretke i moli se Bogu za spokojstvo i bogatu žetvu. Ovaj običaj je sačuvan sve do danas.
Drevni bronzani bubanj postoji više od dve hiljade godina, još od kasnog Perioda proleća i jeseni. Sve do danas u selima u kojima žive pripadnici narodnosti Džuang, Jao, Miao i Ji je popularan običaj udaranja u bronzani bubanj. Oni ga smatraju narodnim blagom i kao takvog ga čuvaju i prenose s kolena na koleno.
Osamdesetogodišnji Vej Vanji iz sreza Donglan je kolekcionar bronzanih bubnjeva, u svojoj kolekciji ima više od 30 bubnjeva iz različitih perioda. Prema njegovim rečima, bubanj iz njegovog sreza ima samo jedan zvuk, a kad se sastave četiri bubnja zajedno, svaki od njih proizvodi zvuke kao na notnoj skali " do, re, mi, so".
Pripadnici narodnosti Džuang i Jao veoma često koriste bronzani bubanj, koji je tesno povezan sa kulturom i običajima ovih narodnosti. Svaki bubanj je priča za sebe, a svaka priča iz drugačijeg ugla predstavlja kulturu narodnosti Džuang i Jao.
U današnje vreme osigurana je zaštita i prenošenje na mlađe generacije kulture bronzanih bubnjeva. Od 1999. godine u području Heči svake godine se održava Festival udaranja u bronzani bubanj. Na taj način pripadnici svih narodnosti pokrajine Guangsi podstiču prenošenje kulture bronzanih bubnjeva.
Pripremila: Džang Guodžen
