• Programska šema• Pregled programa• O nama• O CRI
Slušanje dnevnog programa 091118
više>>
China Radio International
Vesti iz Kine
Vesti iz sveta
 Politika
 Privreda
 Kultura
 Sport
 Društvo
• Dragi prijatelji, KRI počinje svoju redovnu emisiju za područje prethodne Jugoslavije...

Svet i Sport

Kultura

Muzički Predah

Nauka, obrazovanje i zdravlje

Putovanje po Kini

Kineske nacionalne manjine
(GMT+08:00) 2009-02-05 19:39:38    
Žene narodnosti Li obožavaju tkanje pamuka

cri

Narodnost Li je najbrojnija nacionalna manjina u provinciji Hainan, na jugu Kine. Ova narodnost ima svoje specifične običaje i kulturu, a divan pamuk narodnosti Li, poznat pod nazivom ''limian'', je dragoceno umetničko delo koje tkaju žene narodnosti Li.

Za doček dragocenih gostija iz drugih krajeva, žene narodnosti Li uvek nose lepe suknje i pevaju divne pesme. Suknje bogato ukrašene, napravljene su od pamuka koje su žene narodnosti Li same tkale. Pamuk ''limian'' je specifično šareno odelo, tkano sa plodovima biljke kapoka. To je najstarija tkanina u istoriji Kine i ''živ fosil'' u kineskoj tekstilnoj istoriji.

32-togodišnja Vang Sjubing, iz provincije Hainan, je majstor tkanja. Ona je već sa desetak godina počela da uči tkanje.

Po njenim rečima, ona je od malih nogu zavolela tkanje pamuka a naučila je da tka od mame i ženske rodbine.

''Kad sam imala deset godina, videla sam da su naše komšinice tkale. One me su zamolile da im nešto pomognem oko tkanja. Pošto me je to veoma zainteresovalo, za nedelju dana sam ga naučila.''

U njenom selu je bilo mnogo ljudi koji su tkanje naučili za samo nedelju dana. Naravno većina njih treba da usavršava to znanje oko mesec dana, a zatim mogu da savladaju tehniku tkanja.

Tkanje pamuka nije jesnostavno. Kad koriste razboj, tkači moraju da sede na zemlji, naprežu obe noge i pomeraju vreteno. Dvema nogama moraju da jako guraju napred, jer samo tako mogu da se zategnu žice. Ali žene narodnosti Li uživaju u tom teškom radu. Vang Sjuebing je ukazala da joj je, kad je bila mala, bilo teško da napusti razboj nakon početka tkanja.

''Želela sam da učim sve te lepe slike. Kad počnem da tkam, uvek zaboravim na vreme i utrnulost nogu. Kad sam bila dete, tokom tkanja uvek sam zaboravljala na glad i umor.''

Ona je novinarima rekla da se sada u selima renoviraju stari stanovi. Ona se nedavno preselila u novu zgradu, a još nije stigla da ga uredi. Iako je zauzeta uređivanjem novog stana i poljoprivrednom proizvodnjom, nije zaboravila da tka suknju.

Život Vang Sjuebinga je stvarni pokazatelj života drugih žena narodnosti Li. One se bave poljoprivrednom proizvodnjom, a istovremeno ne zaboravljaju na tkanje pamuka ''limian'', što je s jedne strane njihov hobi, s druge strane mogu nešto i da zarade. One mogu da tkaju prema slikama koje su im dali kupci, mogu da rade u tekstilnim kompanijama. Vang Sjuebing je bila zaposlena u odeljenju za izučavanje nacionalnih tkanina u provinciji Hainan.

''Pre nego što sam radila u odeljenju, gosti su mi došli kod kuće i kupili suknje koje sam tkala. A kad sam počela rad u odeljenju, oni su prodavali moja dela u inostranstvu.''

Po njenim rečima, žene kao ona, koja tka suknje u slobodno vreme, mogu da tkaju dve do tri suknje u toku mesec dana, a svaka suknja vredi nekoliko stotina juna.

Kompanija pamuka ''limian'' Vudžišan je jedna od kompanija tog područja za nabavku te vrste pamuka. Ova kompanija ima nekoliko tekstilnih baza. U njima rade žene koje znaju tkanje. Menadžer jedne baze te kompanije gospođa Lu Šaohui novinarima je rekla da svaka žena, koja radi četiri sata dnevno, može da zaradi hiljadu juana mesečno. One ne treba da brine oko prodaje, pošto kompanija prodaje njihova dela u svim krajevima zemlje i sveta.

''Većina tkanina se proda u drugim provincijama kao specifičan poklon iz provincije Hainan. Prodajno stanje je prilično dobro. Svakog dana žurimo da tkamo nove stvari.''

Kako je saopšteno, pošto sve manje ima žena koje znaju da koriste stari razboj, pamuk 'limian'' se sve ređe obrađuje. Pre dve godine, tradicionalno znanje tkanja, farbanja i vezenja narodnosti Li je uvršćen na prvu listu kineske nematerijalne baštine.