Autonomna pokrajina Unutrasnja Mongolija se nalazi u severnom delu Kine, gde su ogromne stepe, ljubazni mongolski stočari i zanimljivi mongolski nacionalni običaji. Osamdesetšest stranih đaka, koji uče u južnom kineskom gradu Šen Dženu, došlo je, po osnovu prosvetne razmene, u jednu osnovnu školu grada Bao Tou, autonomne pokrajine Unutrasnje Mongolije. U toku dvonedeljnog boravka i učenja, ovi strani đaci su doživeli život i običaje mongolskog naroda. Dragi slušaoci, u današnjem prilogu"Nauka, obrazovanje i zdravlje", doživimo zajedno njihov veseli djački život u Unutrašnjoj Mongoliji.
Ovi đaci pohadjaju peti razred osnovne škole C-UK u kineskom južnom gradu Šen Dženu. Oni su iz Honkonga, Tajvana, Južne Koreje, Japana, Filipina i drugih regiona i zemalja. Druga eksperimantalna osnova škola Bao Gang bila je domaćin stranim đacima.
U Drugoj osnovnoj školi, strani đaci su rasporedjeni u različita odelenja, gde su sticali nova znanja i razmenjivali mišljenja na časovima, na kojima su predavali nastavnici iz obe osnovne škole. Govoreći o saradnji dve škole, direktor Druge eksperimantalne osnove škole Bao Gang, gospodin Daj Junhai je rekao:
" Mi se nalazimo u severnom kopnenom delu domovine. Pošto postoji razlika u prosvetnom konceptu između kopenog i primorskog dela Kine, mi smo osmislili novi način prosvetne razmene, što predstavlja dobru platformu za razvoj obrazovne saradnje između kopenog i primorskog dela Kine."
Pored klasične razmene metoda učenja na časovima, uspostavljanje prijateljstva sa đacima mongolskog naroda i ulazak u porodice ove nacionalne manjine su važan sastavni deo saznajnog boravka stranih đaka u stepi. Porodica đaka Hui Tujae je porodica mongolske narodnosti. U modernom gradu, u svakodnevnom životu ove porodice, zadržano je mnogo tradicionalnih mongolskih običaja. Na primer, razgovara se na mogolskom, pije se čaj s mlekom, pevaju tradicionalne narodne pesme Čang Diao i pripoveda o Džingis Kanu. Na poziv porodice Hui Tujae-a, đaci iz Južne Koreje, Japana, Filipina i drugih zemalja su posetili ovu porodicu mongolske narodnosti.
Otac Hui Tujae-a je malim stranim gostima pripovedao priču o Džingis Kanu, želeći da ih upozna sa legendarnom istorijom mongolskog naroda, na konjskim leđama. Mnogi đaci su pokazali interesovanje za učenje mongolskog jezika i naučili nekoliko svakodnevnih rečenica , od majke Hui Tujae-a.
U gostima kod Hui Tujae-a, strani đaci su iskusili ljubaznost i iskrenost mongolskog naroda i stalno su, na kineskom jeziku, uzvikivali:"Mi smo veoma veseli, veoma veseli!" Govoreći o druženju sa stranim đacima, Hui Tujae je radnosno rekla:
" Po mom mišljenju, oni su veoma vesela deca. Ugostili smo ih specijalitetima mongolskog naroda, a dobili su i specijalne poklone. Nadamo se da će zapamtiti svoj boravaki u stepi i hrabrost i ljubaznost našeg naroda."
Pored uobičajene dnevne nastave, strani đaci su učili i jahanje na konju, jahanje kamile, gadjanje lukom i strelom, slušali su muziku mongolskog naroda i slično.
Govoreći o utisku koji je unutrašnja Mongolija ostavila na nju, jedanaestogodišnja devojčica iz Južne Koreje Baek Seng Hen je rekla:
(snimak3)
" Volim muziku i ples mongolskog naroda. Srećna sam što sam se upoznala sa običajima ovog naroda i sprijateljila se sa njim. To je nezaboravan doživljaj ".
Zahvaljujući kratkoj razmeni, učitelji i đaci dve škole su potpuno iskusili različitosti i specifičnosti u obrazovanju između dva regiona. Praksa je pokazala da prosvetna razmena može da pojača sveukupnu saradnju između južnog i severnog dela Kine.
Poštovani slušaoci, bio je to naš prilog "Nauka, obrazovanje i zdravlje". Hvala na pažnji.
|