• Programska šema• Pregled programa• O nama• O CRI
Slušanje dnevnog programa 091118
više>>
China Radio International
Vesti iz Kine
Vesti iz sveta
 Politika
 Privreda
 Kultura
 Sport
 Društvo
• Dragi prijatelji, KRI počinje svoju redovnu emisiju za područje prethodne Jugoslavije...

Svet i Sport

Kultura

Muzički Predah

Nauka, obrazovanje i zdravlje

Putovanje po Kini

Kineske nacionalne manjine
(GMT+08:00) 2008-01-02 20:05:54    
Putovanje po Tangšanu (prvi deo)

cri

Jedan od gradova koje smo posetili tokom turneje po provinciji Hebej bio je i Tangšan, grad u kojem je 28. jula 1976. godine poginulo više od dve stotine četrdeset hiljada ljudi u razornom zemljotresu, čiji je epicentar bio baš Tangšan.

Bez obzira na sve što su preživeli, stanovnici ovog grada su uspeli da skupe snagu i da ponovo počnu sa izgradnjom. Krenuli su od nule. Sve je bilo porušeno, svuda je vladala pustoš. Ali, njihova država i njihova armija bila je uz njih.

Pripadnici Narodne armije su spašavali žive, zakopavali mrtve, pomagali u izgradnji. Vlada je brinula o deci koja su odjednom postala siročići, obezbeđivala hranu i vodu, novac za sve što je bilo potrebno. Možda baš zbog toga svaki stanovnik Tangšana prema svom gradu gaji svekoliku ljubav. Svaki od njih je veliki patriota koji brine o imidžu svog zavičaja. Tražeći sagovornike na ulicama Tangšana, pokušavajući da nagovorim tri gospođe koje su stajale na ulici da mi kažu ono što znaju o životu stanovnika u ovom gradu, rekla sam: ''Ja sam čula da su stanovnici Tangšana veoma srdačni, ne znam da li je to tačno.'' Dve su mi rekle da je to zaista tako, a treća je bez reči pristala na razgovor i ispričala potresnu životnu priču. Dan pre bilo je veoma toplo, mislim da je bilo i četrdeset stepeni. Nismo mogli da spavamo od vrućine. U neko doba začulo se nešto kao zvuk aviona. Onda je počelo da trese. Kad je sve prošlo osetila sam da sam zatrpana. Otvorila sam oči i videla malu rupu kroz koju je prodirala blaga svetlost. Počela sam da kopam. Pod zemljom sam provela više od sat vremena. Kad sam uspela da se izvučem ispod ruševina počela sam da dozivam. Oko mene je bila sama pustoš. Nije bilo nikoga živog. Vrištala sam. Kopala sam rukama, zvala. U zemljotresu su poginuli moji roditelji i moja mlađa sestra koja je imala samo trinaest godina. Kad se i moj stariji brat spasio, po ruševinama smo tražili ostale članove porodice. Mlađoj sestri su usta bila puna zemlje. Prstima smo joj vadili zemlju iz usta. Kako bi ona pokušala da udahne, tako bi joj zemlja ušla u usta.

Tada sam imala 22. godine. Da ti kažem, samo sam želela da umrem. Do tada je sve za nas radila majka, čim ustanemo čekala nas je topla voda za umivanje, pa na dalje. Odjednom sam postala odrasla. Ja, kao najstarija ćerka, morala sam da se brinem o starijem bratu i o dvoje mlađih braće i sestara. Ah, nisam želela da živim.

Sa kim god da razgovarate od ljudi koji žive u Tangšanu, svi imaju po nekoga bliskog ko je nastradao u zemljotresu. Za samo jedan tren sa spiska živih je potpuno izbrisano 7218 porodica. Neki su imali sreće, preživeli su, ali ih slike te katastrofe i danas prate. Jedan od njih je i gospodin Džang, glavni urednik informativnog programa Radio Hebeja. Sasvim slučajno u razgovoru sam saznala za to njegovo iskustvo i zamolila da mi ispriča kako se sve dogodilo.